Slavonija Info | Regionalni internet portal

Žege i bajke
Za vrijeme onih strašnih žega u osmom mjesecu, negdje u hladu svojeg dnevnog boravka jedan je čiča sjedio i gledao vijesti. Ozarena lica pojavio se ministar Bajs veličajući turističku sezonu koja je oborila sve moguće rekorde baš kao i svaka prethodna i baš kao što će to činiti i svaka buduća. Njegov je hvalospjev trajao neko vrijeme, ali čiča više nije mogao slušati. Negdje na pola monologa odlučio je ugasiti TV uz jednostavan zaključak :
- Ajde,  majke ti ne seri!

Popularno je biti gay friendly

Zanimljivo je kako je danas popularno izjavljivati svoju podršku i simpatije prema homoseksualcima. Ne daj Bože danas što reći protiv njih. Zaštićeni su daleko više od čovječje ribice. Ugrožena vrsta? Zašto? Zato što ne mogu slobodno paradirati po gradovima javno iskazujući svoju seksualnost? Pa ne iskazuju je niti heteroseksualci. U čemu je problem? Oni su manjina? Možda i postoji razlog zašto su manjina. Teško mi je vjerovati da svi novootkriveni homofili uistinu i vjeruju ono što govore. Prihvatiti različitosti iznimno je teško, ali ako je nešto različito ne mora automatski biti dobro i normalno. Tesla je bio različit, neshvaćen, ali je iza sebe ostavio nasljeđe koje se vjerojatno nikada neće zaboraviti. On i slični njemu su 'pozitivno različiti'.

Čudaci

Mi smo pomalo čudni. Vidimo teorije zavjere i gdje postoje i gdje ih nema. Skloni smo od muhe praviti slona, a kasnije od tog slona mamuta. I onda kada pogledamo u tog mamuta više i zaboravimo koja nam je to muha digla živce. To tako kod nas ide. Već godinama. Na pisanje ovog teksta nagnale su me neke priče koje čujem u svakodnevnom životu, kao i one koje se potenciraju u medijima. Gledam naše društvo i mislim si kako bi se dao napisati genijalan scenarij za film katastrofe. Pokupio bi sve Oscare.

Jučer sam u Guardianu naišla na članak o incidentu što se dogodio na Cvjetnicu u avignonskoj Galeriji suvremene umjetnosti, a koji nas na malo pomaknut način simbolično uvodi u ovaj Uskrsni tjedan. Riječ je o pobuni francuskih katoličkih fundamentalista povodom izlaganja kontroverzne fotografije Piss Christ (Popišani Krist) umjetnika Andresa Serrana, a koja je kulminirala ove nedjelje nasilnim upadom u galeriju i vandalističkim napadom na tu fotografiju. O Serranovom radu pisala sam prije par mjeseci u postu Treba li umjetnost imati etičke limite, pa mi se činilo da bi kratak osvrt na ovaj, iako nemio događaj mogao na zanimljiv način zaokružiti priču o ovome umjetniku.

(ili Kako razbiti ogledalo i izbjeći sedam godina nesreće)

Umjetnost nije ogledalo koje odražava svijet, već čekić koji ga oblikuje
Majakovski


Ako razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće, koliko godina nesreće donosi ako ih razbijemo dvadeset - računala sam u sebi u iščekivanju umjetničke akcije Michelangela Pistoletta na Venecijanskom bijenalu 2009. godine. Da se umjetnik imalo opterećivao tom okultnom matematikom zacijelo nikad ne bi realizirao performans Twenty two less two u kojem je teškim drvenim maljem pred očima promatrača uništio dvadeset ogromnih ogledala koja su se nalazila u međusobnoj refleksiji protežući se tako u vizualnu beskonačnost.