Jedino što pomaže jest ozbiljan rad na sebi kao državi, gradu, društvu kako bismo se napokon počeli ponašati normalno, u značenju "onoga što je u skladu s normama", normama kojima smo sami sebe uspostavili i bez kojih ne samo da bismo se jedva nazirali nego nas uopće kao društva i države u ovom obliku ne bi biloVijesti kažu da su 14. listopada 2010. na jednom vukovarskom srednjoškolskom igralištu četiri maloljetnika rastrgala zastavu Republike Hrvatske pa zapalila te njene otrške, a poslije su uhićena i privedena nadležnom sucu.



Ovih se dana uspisalo o mogućnosti opoziva vukovarskog gradonačelnika, a gradonačelnik Željko Sabo u tu se priču valjda slučajno uključio prijedlogom za povećanje vlastite plaće. Istina, ne samo svoje nego i ostalih u vukovarskoj gradskoj vlasti i gradskoj upravi. O tome bih na prvu mogao reći samo: ako se nisu povećali prihodi, ne vidim zašto bi se povećavale plaće; prihodi nisu skočili, pa ne treba dizati plaće. Istina, podizanjem plaća u nekim je slučajevima moguće podignuti i prihode, indirektno dakle – motivacijom, ali to ovdje ne može i ne smije biti slučaj. Ima dosta onih koji bi rado u gradonačelničku fotelju i s dosadašnjom plaćom, ako im je vjerovati – a političarima moramo vjerovati. Recimo, Damir Barna, novi šef vukovarskog HDZ-a, najavio je pokretanje postupka za opoziv aktualnog gradonačelnika.
U ovom praznom i blagom tjednu, jednom od vukovarskih tjedana s najviše obilježivih datuma, u svijetu je umro Tom Gotovac, zapravo Antonio G. Lauer, kako se sam preimenovao prije pet godina, kojemu je prije tri mjeseca bila posvećena jedna dvosatna filmska večer u Ružičkinoj kući; umro je deset godina nakon još jednog velikana Vlade Gotovca, koji je napisao jedan od najboljih vukovarskih tekstova, jedan živodajni nekrolog hrvatskim policajcima poginulim u drugosvibanjskoj akciji u Borovu Selu, ali o tome možda drugom prilikom. U ovom je tjednu Nova hrvatska desnica Mladena Schwartza objavila svoj najnoviji popis hrvatskih unutarnjih neprijatelja (sastavlja ih i objavljuje još od devedesetih), njih šezdeset, koji ima služiti "isključivo političkoj orijentaciji naših pripadnika i pristaša" i na kojemu je na 51. mjestu, doduše popis je abecedan, Željko Sabo, na
Kad je riječ o važnijim ili zanimljivijim događanjima ovih dana u Vukovaru, ako sudimo prema naslovnicama posljednjih dvaju brojeva dvotjednog glasila našega grada
Dalibor Jurišić. Rođen 1977. u Vukovaru. Od 1991. do 2009. u Zagrebu, a otad opet u Vukovaru. Profesor hrvatskog jezika i književnosti. Radio u srednjim školama, a sada je zaposlen kao stručni suradnik u Javnoj ustanovi u kulturi Hrvatski dom Vukovar. Dosta lektorirao, malo pisao. Redovno konzumira cigarete, alkohol tek povremeno.

