Slavonija Info | Regionalni internet portal

Tuesday, Mar 20th

Ažurirano:04:57:48 AM GMT

Naslovi:
Nalazite se ovdje: Home Kolumna Alen Bećirović

Od guzice ne vidimo govna!

guzica123 Koji su razlozi premijerkine panike?

Da mi je netko prije desetak dana rekao kako će glavna tema u medijima i najveća preokupacija vladajućih postati jedna obična guzica ( uz svo dužno poštovanje prema vlasnici iste ) rekao bih mu/joj da je lud/a. Naravno, nije bio prvi put da sam pogriješio u prognozama ( zato sam i prestao ići u kladionicu ) i danas već treći – četvrti dan za redom mi razmišljamo je li dobro turiste pozivati stražnjicom ili ih je možda bolje privući reklamom u kojoj će, bez sporne scene, o Hrvatskoj saznati da ima puno slane vode, čistu prirodu i brdo alkohola na raspolaganju. Međutim, vrla nam premijerka digla je glas protiv spota smatrajući pojavljivanje, nadam se potpuno prirodne, stražnjice seksizmom.

Voajeri su među nama!

voajeri_medju_namaBrangelina kupuje parfeme...

˝Brad Pitt u Goraždu kupio Armani Code!˝ Vijest je to koja je u jednim našim dnevnim novinama zauzela gotovo čitavu stranicu. Doznali smo u tom očiotvarajućem članku da prodavačica u lokalnoj parfumeriji nije ni znala tko je upravo kod nje ostavio novac za razvikani parfem. Pravo novinarstvo nikada neće izumrijeti – floskule su kojima se često služimo. Žutilo je nešto loše, zaglupljujuće i često iritirajuće – još veća floskula. Međutim, prolistamo li većinu dnevnih ( a da ne govorim tjednih ) novina jedan prilično zamjetan dio odlazi na to isto žutilo.

Zašto se ono nalazi u većini medija? Odgovor je vrlo lak. A radi lakšeg razumijevanja prisjetite se samo malo koliko je ˝rockerskih˝ klubova i sličnih ˝urbanih˝ mjesta bilo u vašem gradu do prije nekoliko godina, te koliko ih je danas zamijenio narodnjački melos. Siguran sam da ta brojka premašuje broj prstiju na vašim rukama, pa vrlo vjerojatno i nogama. Zašto je tome tako? Narodnjački melos se prodaje. Nitko ga ne sluša, svima se gadi, turbo folk je sranje, ali gdje god se on pušta klubovi su puni, a lova se slijeva gotovo u potocima. Zašto je žutilo u novinama i ostalim medijima? Iz identičnog razloga.

Moć narodu

centri_mociPrvi ˝centar moći˝ je svakako država…

Kako podijeliti ˝centre moći˝ u Hrvatskoj? Što se tog pitanja tiče, svatko ima svoju teoriju. Imam je i ja. Dakle, ja bih podijelio tu moć na tri strane – država, Crkva i naravno narod ( dakako, postoji tu još niz drugih, među kojima su možda najvažniji kapitalisti, ali za ovu temu je najbitnija ova posljednja strana ).

Počnimo sa najdražom nam državom. Na žalost, ono što se podrazumijeva pod državom ( a to nije slučaj samo kod nas ) jest nekolicina ljudi koji tu državu vode. Tako je i kod nas, državom možemo nazvati  onih 153 zastupnika Sabora koji o sudbini naroda odlučuju dizanjem ruku i podržavanjem ili odbijanjem raznoraznih ideja. Državom možemo nazvati i sve ministre i naravno, premijerku koji te ideje donose. A u državu valja uključiti i lokalnu i regionalnu samoupravu koja ipak djeluje po nalogu onih koji se nalaze među 153 zastupnika Sabora ( barem je tako u većini slučajeva ). Što reći o državi? Mislim da ne treba trošiti previše riječi. Osvrnite se oko sebe i sami procjenite koliko ste zadovoljni s onime što oni za sve nas rade. Biti će zanimljivo pratiti najnovije događaje uz Polančeca i ono svega što on zna. Hoće li uspjeti i na koji način povući još nekoga za sobom ili će ipak ostati sam. Međutim, to je već tema za neki novi tekst, ali pokazuje kakav nam je državni vrh – jadan.

Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda

buntovnik.jpg
Let ispod radara…

Zanimljivo je ovo vrijeme u kojem živimo. Na vrh ljestvice vrijednosti dolaze neke stvari koje se na vrhu ne bi trebale nalaziti. U svakodnevnom životu događaju se stvari koje se ne bi trebale događati, a nade u nekakvu bolju budućnost naprosto nema bez promjena. A činiti promjene je nešto najteže. Kritizirati politiku, institucije, birokraciju, Europsku Uniju, generale, svećenike, daleke prijatelje, susjede, rodbinu, lako je. Ono što predstavlja problem jest manjak kritike samih sebe.

Tajni centri moći vs. Crkva?

tajna_drustva.jpg
Novi  ½udar½ Miklenića…

Zanimljivo je kako se neki još uvijek ne mogu pomiriti sa rezultatima predsjedničkih izbora. I dok mi je to sasvim razumljivo i očekivano od strane Milana Bandića, ostalih predsjedničkih kandidata i pojedinih stranaka koji su te kandidate podržavali, kao i njihovih pristaša nije mi potpuno jasno, a svakako je neopravdano toliko protivljenje Crkve.

U svojoj novoj kolumni u ½Glasu Koncila½, Ivan Miklenić naglašava kako je novog predsjednika odabrala samo trećina od ukupnog broja hrvatskih birača, čime valjda želi naglasiti kako nije zadovoljena volja većine, već samo jednog malog broja građana. Smeta Miklenića i to što je Ivo Josipović od samog početka ( i to kao kandidat Crkvi ipak manje poželjnog SDP-a ) bio favorit i tako u drugi plan bacio velike vjernike ( vrlo poželjne od strane Crkve ) kao i novootkrivenog vjernika iz drugog kruga. 

Konačno je završilo

gotovoje_izbori.jpg
Konačno je završilo! Parada veselja i kiča koja je koštala minimalno 50 milijuna kuna konačno se privela kraju. I sada, kada je sve gotovo zanimljivo je malo osvrnuti se na kampanju i pojedine kandidate. O sudionicima prvog kruga ipak nešto kraće, nego o glavnim likovima.. Pa krenimo…

Andrija Hebrang – pokazao se kao dobar glumac, ali samo kao glumac koji je nakon objave rezultata pokazao pravo lice i dokazao da niti ima karizmu, niti program, a niti potporu birača kako je bio uvjeren. Loš Hebrangov rezultat nagovještaj je crnih dana za HDZ bez obzira premijerkino uvjeravanje u suprotno

Crkva.....

cmo-bible-wallet.jpg
Štednja uz gotovo 400 milijuna kuna prihoda…

Zanima me bi li se broj katolika u Hrvatskoj ( oko 90% ) drastično smanjio uvođenjem crkvenog poreza, kao primjerice u Austriji… Hrvatska iz državnog proračuna, na temelju ugovora sa Svetom stolicom za vjerske zajednice godišnje izdvaja oko 400 milijuna kuna, od čega najviše ide najbrojnijoj katoličkoj zajednici. U što taj novac ide? Ne bi li Bog trebao biti svugdje i uvijek ½dostupan½ za svoje vjernike? Možda su nove crkve, brojna zemljišta u vlasništvu Crkve, ulazak u pojedina poduzeća na vodeća mjesta od strane Crkve način da se vjernici približe Bogu? Iako će i sam Bozanić optužiti konzumerizam, izgleda da je Crkva odlučila biti u stopu s vremenom i masno naplatiti svoj težak posao posrednika između Boga i ljudi. Mogu samo zamisliti kako se jedan vjernik osjeća prosvjetljeno i ½spašeno½ kada uđe u novu Crkvu, sa oltara sluša čovjeka koji će mu suptilno sugerirati za koga glasati, sa kime i kako praviti djecu i možda najvažnije pozivati na štednju i racionalno trošenje novca. Taj osjećaj mora da je neopisiv.

Žena nije kriva, ali žena bira...

nasilje_1.jpg
Sustav ne funkcionira, ali…

Možemo se generalno složiti da sistem kažnjavanja, zadržavanja i kontroliranja nasilnika, kao i zaštita žrtve kod nas ne funkcionira onako kako bi trebao i da se to pitanje treba što prije povući i krenuti u neke ozbiljnije promjene. Međutim, danas želim pričati o jednom drugom aspektu nasilja nad ženama..
Dakle, nasilje nad ženom kao takvo rijetko kada počinje brutalnim premlaćivanjem. Sve počinje jednim šamarom, iz kojeg se postupno prerasta u brutalna premlaćivanja i sustavno dovođenje žene u ponižavajući položaj. Žene u današnjem društvu, iako ne posve ravnopravne uživaju kudikamo bolji položaj od žena prije nekoliko desetljeća, a sve zahvaljujući vlastitim naporima da se emancipiraju. Ono što ja primjećujem, odnosno što je moj dojam jest da te iste žene u današnje vrijeme sve više i više pokušavaju vratiti svoj položaj na grane na kojem su bile u toj za mnoge žene crnoj prošlosti. Zašto je tome tako?

Malo o Kalmeti ...

malo_o_kalmeti.jpg
Malo je drugačije od zamišljenog, ali eto…

½Dragi prijatelji, morate znati da sam ja preuzeo ministarsko mjesto pod pretpostavkom da će se sve odvijati onako kako sam ja zamislio. I stvari u mom resoru se i dalje razvijaju prema mojim zamislima, a to što su te zamisli popločene navodnim mitom, korupcijom ili bilo kojom drugom kriminalnom radnjom sada zaboravite jer kako ja mogu znati da su pločice na kojima hodam napravljene od tako strašnih zločina? Vi me pozivate na političku odgovornost, a ja ću vas pitati što imate kazati o slučaju iz 1432. kada je jedan tamo seljak od kojeg svi vi iz opozicije potječete odlučio ofarbati kočiju jednog uglednika farbom koja je bila za 0,00045 posto skuplja od druge koju je predlagao naš predak, tamo neki veliki domoljub i borac za interese vlastite države?½ Zvuči li vam ovo pomalo smiješno, neistinito ili moguće samo u filmovima? Pogledajte sjednicu Sabora pa ćete vidjeti da je to surova stvarnost. Stvarnost u kojoj jedan ministar na sličan način negira političku odgovornost, i što je još zanimljivije taj način se pokazuje uspješnim.

Zašto smo ubili Don Kihota?

don_kihot1.jpg
Tužan sam, razočaran i pobjeđen ovih dana. Sva moja vjera u ljudsku dobrotu ruši se kao kula od karata. Još jedan mladi život oduzet je rukom nasilnika. 

Što se to uvuklo u nas? Kakva nas to stravična misao vodi u životu? Odakle tolika mržnja, tolika želja nauditi drugome? Zar nam je glavni cilj postao nauditi drugome? Zar su ljubomora, bijes i nezadovoljstvo nadvladali nad svim dobrim osobinama? Gdje je nestao onaj nesebični duh koji svatko, ali baš svatko mora imati u sebi? Zar smo odlučili život provesti skrivajući i potiskujući te osobine samo kako bismo ½pobjedili½ onog pored sebe? Neki to zovu ambicioznost, ja to nazivam ludost. I to ne bilo kakva, već ona koja već godinama sustavno razara cjelokupno društvo i koja proizvodi toliko tragedija i nesretnih sudbina.

Stranica 4 od 8

 
 
 
 
belot