Slavonija Info | Regionalni internet portal

Tuesday, Mar 20th

Ažurirano:04:57:48 AM GMT

Naslovi:
Nalazite se ovdje: Home Kolumna Ljiljana Mihaljević Kad političari postanu performeri

Kad političari postanu performeri

E-mail Ispis PDF
jakovcic1Ova egzotična moda nove podvrste umjetnika stidljivo se počela nazirati ljetos s performansom istarskog župana koji je na porečkom Trgu slobode dijelio muške mudante sa svojim potpisom (roba tutto firmata) nakon što je tjedan dana ranije na otvaranju porečkog Anala u prigodnom govoru zalijepio flisku ovogodišnjem izborniku  izjavom da ne zna da li bi ovu izložbu otvorio ili zatvorio jerbo bi on rađe ovdje gledao jednog Moneta negoli ove trice i kučine (slobodan prijevod autorice teksta). Napravio čovjek sjajnu promidžbu umjetničke manifestacije jer ova vijest je brzinom svjetlosti obišla Malu nam našu.

Moda se iz Poreča preselila u riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti u koji je dan nakon performansa rezanja hrvatske zastave u režiji Emila Hrvatina alias Janeza Janše ušla policija te privela umjetnika na obavještajni razgovor i na taj način narušila  integritet i umjetnika i muzejske ustanove. Naime uz eksponat hrvatske zastave bila je uputa s priloženim škarama: Stidiš se svoje nacije? Uzmi škare i odreži komadić zastave. Pa kad je već pretrpjela toliko transformacija mogla je i ovu, vjerojatno pomisliše posjetitelji i voila! Hrvati su se očito više stidili svoje nacije nego što je umjetnik očekivao jer zastava se ubrzo pretvorila u bijedne ostatke ostataka.

Umjetnik je prekoračio granice!!! Osuda je bila jednoglasna i glupa do bola, jer tko to može reći gdje je umjetnosti granica i nije li upravo zadatak njena tvorca da prekoračuje granice našeg shvaćanja društva, politike, morala... Nije li uloga umjetnosti upravo preispitivanje kolektivnih simbola i odnosa pojedinca  prema njima.

Politički državni vrh predvođen Srebrenkom prilično se uznemirio, a Srebrenka je s patosom izjavila da je zastava svetinja i da nešto što je destruira ne može biti umjetnost. Tako dobismo još jednog političara koji se umiješao u umjetnost, odredivši što ona jest, a što nije. Draga Srebrenka, izuzev života, sve druge svetinje podložne su propitivanju, inače ne vidim svrhu umjetnosti osim da ti uljepšava zid u Banskim dvorima.

No ipak je jedan političar stao na stranu Janeza Janše (ne onog Janše, nego ovog), a to je simpatični riječki gradonačelnik uz nekoliko trezvenih ljudi s riječke Akademije i Filozofskog fakulteta koji su se digli protiv kriminalizacije Janšinog performansa. Elvio Baccarini profesor na riječkom Filo faksu rekao je da se u ovom incidentu s hrvatskom zastavom kao izložbenim eksponatom pomiješalo ljudsko djelovanje prema simbolima s djelovanjem prema živim bićima te smatra da svaka slobodna zajednica treba poštovati gotovo apsolutnu slobodu umjetnosti koja pak mora štititi integritet živih bića, dok se prema simbolima, kao što je zastava, ne smiju postavljati granice propitivanja, što bitno razlikuje slobodarske od fundamentalističkih zajednica. Sjetimo se samo političkih progona Salmana Rushdiea zbog Sotonskih stihova.

Što bi rekli Gilbert i George da su Hrvati? Vjerojatno ništa, ne bi imali ni šansu pored naše policije postati Gilbert i George, jer kao što znamo njima je reciliranje britanske Jack flag glavna likovna preokupacija i nigdje nisam pročitala da se kraljica Elizabeta zbog toga javno snebivala.

Na kraju krajeva, kad gledam iz perspektive građanina ove države u kojoj su  polovica političara kriminalci, koji obavljaju svoje prljave rabote ispod te iste zastave, ova ideja o rezuckanju zastave nekog umjetnika je benigan čin (sad neka me razapnu domoljubi). Razumljiva je povrijeđenost i pobuna udruga branitelja koji su se borili pod tom zastavom, bilo bi čudno da je na ovu performersku akciju reakcija izostala, također je za pretpostaviti da rezanje zastave može povrijediti nacionalne osjećaje nekih građana, ali moram reći da mi je blisko i razmišljanje onih koji ovu provokaciju smatraju prihvatljivom (jer ona otvara prostor za diskusiju o odnosu pojedinca i države) i koji u zastavi ne vide ništa drugo osim «kulta krpe» kako ju je u jednom tekstu nazvao Boris Dežulović. 

I za kraj ne možemo zaobići najnoviji performans, a kojim ovaj niz doživljava svojevrsni klimaks. Pogađate – riječ je o odgojnom performansu splitskog dogradonačelnika pod nazivom Kako studentu razbiti kameru kao sofisticiranom umjetničkom odgovoru na miroljubivi studentski istup ispred gradske uprave pod nazivom Političari ne čuju i ne vide,  kojim je dogradonačelnik dokazao da političari i čuju i vide – ali samo onda kada njima odgovara.

Nažalost nitko nije shvatio da je to bio dogradonačelnikov osebujan umjetnički izričaj kojim je pokušao ublažiti antagonizam između politike i umjetnosti. E sad, jebiga čovjek se malo zanio, čvrst mu stisak, krivi su geni kameni, a i sa tom japanskom mikro tehnologijom nije lako pa je eto  razbatalio kameru…

Ipak, svrha je postignuta - zahvaljujući političarima umjetnost je ovog ljeta skrenula pažnju na sebe. Jer kad političari postanu performeri umjetnost je na naslovnicama.

Dobro je, dobro je… moglo je i gore.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi


Vezane vijesti:
Novije vijesti:
Starije vijesti:

 
 
 
 
belot